free counters

SEKS, POLITIKA I GOSPODARSTVO

srijeda, 04.03.2015.

'SPIG' NAJAVLJUJE!

Uskoro novih 500 epizoda!

- 22:19 - Komentari (10) - Isprintaj - #

četvrtak, 26.02.2015.

SPIG 500 - VAPOR PARTY PREMIJERA

San dug deset godina.
Godinu dana sviranja, pjevanja, snimanja, smijeha i kreativnog ludila kakvo se rijetko viđa.
Sedamnaest dragih ljudi.
Masterpiece.

Daleko od politike, zavisti i zlobe, vapor je mola cimu, zatrubija i zaplovija u noć.
Zaplovija je u legendu ...



- 11:36 - Komentari (6) - Isprintaj - #

utorak, 24.02.2015.

LIJEPA NAŠA SJEVERNA KOREJA

U veselom iščekivanju skorašnjeg građanskog rata odlučio sam prekratiti vrijeme jednom vrlo, vrlo poučnom epizodom.
Netko u ovu priču možda i neće povjerovati, ali to stvarno nije moj problem.

Retoričko pitanje na samom početku glasi: Što biste napravili da ste stanovnik Sjeverne Koreje?
Odgovor većine više nego poznat - probao bih pobjeći, šta bi oni mene jebali, pobunio bih se, ne bih ja trpio taj teror, to su izmanipulirane budale itd ... itd ...
Svi se sjećamo sprovoda Velikog Vođe i one masovne histerije i plača, padanja po podu i ostaloga. Iz ove vizure bilo nam je više nego očito da je to izrežirana predstava za ostatak svijeta jer niti jedno normalno biće ne može biti toliko blesavo da žali za nekim zbog koga zemlja gladuje i zbog koga im djeca umiru u najstrašnijim mukama. Vjerovao sam u to sve dok netko nije postavio pitanje od koje se ljudi poput mene zamisle - a što ako to nije predstava i ako su te suze iskrene?
Nemoguće, reći će netko, nitko ne može biti toliko blesav.
Ne može moj kurac!

Dame i gospodo, dobrodošli u novu 499 1/3 epizodu 'SPIG' - a!

Narodi s ovih prostora su poznati kao veliki veseljaci. Osim standardnih rođendana, krštenja, momačkih, poslovnih i inih večeri ponekad se izrode i krajnje bizarni razlozi za dernek. Toliko bizarni da je mene, majkemi mile, počelo brinuti u kakvom ja to svijetu živim.
Nema straha, nisu u pitanju klasični neradnici i slični akteri skorašnjeg građanskog rata nego mali, sitni, vrijedni, marljivi, obični ljudi. Skoro pa ti i ja.

Normalno da neću reći gdje se to dogodilo i o kojim se ljudima radi, ali priča se mogla odigrati (a i najvjerojatnije se još negdje i odigravala) u bilo kojem dijelu mile nam domovine.
Ne bih se uopće čudio.

U sali je bilo dosta ljudi. Svi fino skockani, piju aperitivčiće dobrodošlice. Iz zvučnika dopire glazba. Ljudi dolaze, rukuju se, tapšu jedan drugog po leđima, ipak su svi zaposlenici iste firme. Dolazi direktor. Baca neke pošalice, svi razdragani, smiju se ... ma idila. Doduše, među njima se primijete i neka smrknuta i namrgođena lica, ali tome se u početku nikad ne treba pridavati prevelika pažnja. Što bi rekao Dado Topić - alkohol je kralj.

Direktor daje dečkima znak da započnu sa svirkom. Umilni akordi razliježu se dvoranom. Jedan gospodin grli kolegicu do sebe, a ova je taman prinijela čašu ustima pa joj se malo prolilo pa je kroz smijeh rekla nešto u stilu vrag te odnija, a ovaj je onako bećarski gromko zapjevao.
Konobari na kolicima lagano donose predjelo.
Ovo će biti dobra noć, predosjećam - što bi rekla Seve.

Nakon par pjesama šef protokola dolazi do svirača i kaže im da bace još jednu pjesmu jer će se obratiti svojim zaposlenicima. Prijateljski i srdačno, kako on to već zna.
Džentlmen se ne postaje - s tim se čovjek rađa.

Dečki su duhovito završili sa 'meni ne more bit, ne more bit, ne more bit ... meni ne daju pit''' i pošto se kao i obično nitko nije nasmijao krenuše prema svom stolu. Počinje govor.
I to kakav.

Čovjek koji mi je ispričao ovu priču napomenuo je da je do tog trenutka mislio da oni kao i većina firmi slave uspješnu godinu, sezonu ili, štajaznam, poslovne rezultate, ali ovo je nadmašilo i moja očekivanja.
Priča je počela sa prisjećanjem kako je tvrtka u njegovoj mladosti bila poslovni gigant i garancija uspjeha nadugo i naširoko i kako on vjeruje da s takvim ljudima u timu nema razloga ni za strah ni zabrinutost. Pri tom je zaboravio napomenuti da za razliku od socijalizma u kapitalizmu dosta često postoji ružan običaj da se svako toliko pod poslovanje podvuče crta pa se zbrajaju ti neki glupi prihodi i rashodi. Zatim je dodao kako ga ljudi često pitaju kako njegovi zaposlenici uspijevaju, hm, normalno funkcionirati našta je onako iskreno i simpatično dodao da je to ekipa za pet što je izazvalo pravu provalu oduševljenja i mali aplauz ... Nakon toga je došao najzanimljiviji govora u kojem je istakao da će te dvije plaće koje im duguje ...
U tom trenutku se sa samog kraja stola ustala jedna gospođa i oštro procijedila: 'Tri!'
Ovaj se malo smeo i pitao:''Šta tri?''
- Tri plaće nam dugujete, a ne dvije.
- Kolegice, nisu tri nego dvije, a Vi ste dosad mogli naučiti da ovdje nema demokracije i ako sam ja rekao dvije onda su dvije.

Ova je sjela ljuta kao ris, a ostatak kolektiva je gledao u njenom pravcu. Jest da neki od njih u frižideru na praznim policama imaju praznu teglu s dva i pol krastavca i margarinom koji je prekrila plijesan, ali isto nije u redu da ona reagira na tako ružan način. Ako se ona ne zna zabavljati bolje da je ostala doma i pustila njih koji znaju da se vesele i da slave. Samo ne znam šta.

Svirači su se vratili i zaprašili 'Kraj jezera jedna kuća mala tu je ona dragog čekala, obećo je da će doći i da će joj prsten donijeti' na što je jedna gospođa iznad glave počela kovitlati ubrusom.
Ponavljam, bilo je tu i smrknutih ljudi, a bilo je vjerojatno i dosta onih koji nisu došli.

Nakon još jednog seta dečki su poentirali sa 'Karanfilima' što je izazavalo euforično hvatanje u vlakić, pa su još bacili i 'Kad procvatu u proljeće jabuke ja se sjetim one lipe djevojke, znaš li majko da je bila ljepša nego bajna vila, kao bijeli golubi tako smo se voljeli', a onda im je šef protokola dao znak da se odmore jer dolazi rizotto i drugi govor.

Par duhovitih dosjetki i nova provala jeftine patetike. Da sam ja kojim slučajem bio na njegovom mjestu na zid bih stavio pano i prilikom obraćanja svojim djelatnicima s projektora puštao bih scene kako Šuker zabija golove, kako je Mirko Filipović onomad nokautirao onu hrpu zvanu Bob Sapp, Goranovo osvajanje Wimbledona i tako to ... sve praćeno nekom dirljivom glazbom.

Osim aplauza potekle bi i suze radosnice.
- Dakle, kao što znate - nastavi on - račun nam više nije u blokadi i ove dane bi trebali sjesti novci.
- Sve tri plaće? - zapita ona dosadna. Stvarno je naporna.
- Kolegice, rekao sam da nisu tri nego dvije, a sad neće biti uplaćene dvije nego jedna.

Opća euforija, aplauz, smijeh, veselje ... nova serija prezirnih pogleda prema onoj dosadnoj na kraju stola. Umjesto da se kao i oni smije i veseli ona im je došla kvariti zabavu. Pa šta ako nisu dobili plaću tri mjeseca. Evo sad u veljači dolazi ova za jedanaesti mjesec. Kako može biti takva? Šef im je organizirao ovako lijepu zabavu i druženje, a ona cijelo vrijeme misli na onu praznu teglu s dva i pol krastavca, polupraznim margarinom koji je prekrila plijesan, opomenama od 'Elektre' i T - coma i ko zna kakvim sve nebitnim stvarima. Udri brigu na veselje, samo jednom se živi.

Ostatak večeri sve je gorjelo.
Nakon pjesme 'Nećemo noćas doma, nećemo do zore, jednom se samo živi, jednom se umire, nećemo noćas doma, doma nas znaju svi, nek društvo staru jednu još nazdravi' slijedila je 'A u zoru Zorica me budi hopa cupa cijelu noć je bilo, a u zoru Zorica me budi, a ne bi slatko, ne bi bilo da se nije snilo' ...

Večer je uspješno okončana.
Svi opijeni ljubavlju, glazbom i veseljem zbog plaće od pred tri mjeseca koja za koji dan možda i sjedne na račun izlaze u svježinu zimske večeri.
Jedan postariji gospodin koji se u jednom trenutku pohvalio da je firmi lojalan već 38 godina sjeo je u svog (udahnite duboko!) bijelog stojadina, okrenuo ključ i upalio - otprve.
Vidi se da je to održavana makina.

RIJEČ AUTORA

Nakon mjesec dana 'SPIG' se vratio u svojoj 499 1/3 epizodi.
Tema se hvala Bogu nakotilo, a iskreno i od srca pozdravljam sve koji su dušom i tijelom uz ovaj bombončić od bloga. Ostali nek se slobodno bace kroz prozor.



- 21:40 - Komentari (17) - Isprintaj - #

nedjelja, 25.01.2015.

ENJOY THE SILENCE
























































- 18:24 - Komentari (27) - Isprintaj - #

nedjelja, 18.01.2015.

NAPUSTITI ZEMLJU

Za sve kukavice koji se spremaju napustiti zemlju svi toplo preporučaju Kanadu.

KAKVE VEZE IMA EMIGRACIJA HRVATSKIH KUKAVICA U KANADU S VEČERAŠNJOM EPIZODOM?

Pa eto, ima. U kanadskom Burlingtonu, Ontario 2006. formiran je bend (bolja riječ bila bi projekt) zbog kojeg mi osmijeh mjesecima ne silazi s usta. Kreativno ludilo u svom najboljem obliku. Zajebancija izvedena takvom lakoćom da površni gledatelj nije ni svjestan koliko je truda i muke uloženo za svaki potez.
Njihovo ime kao da oslikava naša gospodarska i ekonomska kretanja u 2015. Zovu se - Walk off the earth. Doduše oni misle na planetu, ali mene uopće ne zanima što oni misle.

ČLANOVI

Svi smo bar jednom u životu u životu držali album grupe U2. Ispod imena albuma i popisa pjesama stoji nešto otprilike ovako:

Bono - vocal
The Edge -guitars
Adam Clayton - bass
Larry Mullen Jr. - drums

Slikovito, kratko i jasno.
Kod 'Walk off the Earth' taj popis izgleda otprilike ovako:

GIANNI LUMINATI – bass, guitar, ukulele, banjo, mandolin, drums, vocals, theremin, glockenspiel, piano, cajon, cello, bongos, harmonica, double bass, percussion, kazoo, keyboard, beatbox, kalimba
SARAH BLACKWOOD – guitar, bass, ukulele, banjo, glockenspiel, percussion, piano, vocals, mandolin, kazoo, harmonica, strumstick
RYAN MARSHALL – guitar, bass, trumpet, piano, harmonica, vocals, ukulele, mandolin, glockenspiel, melodica, percussion, kazoo, bongos, banjo
MIKE 'BEARD GUY' TAYLOR – piano, keyboards, organ, vocals, xylophone, glockenspiel, trumpet, electric toothbrush, melodica, didgeridoo, kazoo
JOEL CASSADY – drums, cajon, bongos, congas, percussion, vocals, bass, organ, piano, spoons, ukulele, guitar

Eto, ima čak i električne četkice za zube.

O COVER BENDOVIMA UKRATKO

Moram priznati da nisam osobiti poštovalac (poštovatelj? pošto kupus?) cover bendova.

U većini slučajeva sve se svodi na to kako što vjerodostojnije skinuti original, a to nema smisla jer, kako je to davno rekao jedan moj kolega, možeš ti vježbati koliko hoćeš, možeš imati potpuno istu gitaru kao Mark Knopfler, ali NIKAD nećeš zvučati kao Mark Knopfler. Poznati zagrebački gitarist Nikola Sarapa čiji bend 'STOP' svira isključivo repertoar Jimi Hendrixa u jednom je intervjuu još davno utvrdio da je Hendrixa skoro pa nemoguće skinuti. Nema to veze sa tonovima, ljestvicama, trzajima, pedalama ... u pitanju je ono nešto puno, puno više, Ono zbog čega je original - original ... i basta!
STOP davno gledao u Rijeci i moram priznati da mi je u nedostatku pravog Jimija večer ipak bila za pamćenje.
I bambus također.

A KAKO TO RADE 'WALK OFF THE EARTH'?

Kanadska putujuća družina time se ne zamara previše.
Njihov cover 'Somebody that I use to know' grupe Gotye po meni spada u nešto najbolje što sam vidio (i čuo) ikad u životu. Ono nešto što će mi zauvijek ostati u TOP 10 najboljih linkova s Youtubea ikad. Pet ljudi koji istovremeno sviraju jednu, jedinu akustičnu gitaru i pritom slažu glasove da ne vjeruješ svojim ušima. Ovo je čudo početkom 2012 u četiri mjeseca pogledano 127 milijuna puta.
Ako postoji korisnik interneta ne zna o čemu se radi neka se slobodno baci kroz prozor, a ostali nek pogledaju što o njihovoj vještini misli gospodin Psy - Gangam style.
Urnebes!



SREĆA PREKO K ........

Prošle zime bili smo svjedoci organiziranog silovanja pjesmom 'Happy' Pharell Williamsa. Pjesma je inače skroz OK, ali nakon nekoliko tisuća izdanja počela mi je izlaziti na uši i nakon prvih par taktova redovito sam okretao stanicu.
Brate mili, što je previše, previše je!
Jedinu istinitu verziju 'Happya' složili su Bosanci u kojoj su taktovi hepija bili garnirani kadrovima bosanskih demonstracija.
Pa pogledajmo ... (sreća dolazi na 0:35)



I onda slučajno naletih na verziju u izvedbi 'Walk off the earth'. Svo ono veselje, žar i ludilo ponovno je zasjalo u punom svjetlu. Još i više - jer nema plesnog para koji nimalo uštogljeno, spontano i sretno pleše tango u šibenskoj kalelargi. Solo na saksu je stvarno fenomenalan.



ROYAL

Ella Marija Lani Yelich - O'Connor (7. studenog 1996.), poznatija po umjetničkom imenu Lorde, novozelandska je kantautorica hrvatsko - irskoga podrijetla. (kao što već zaključismo, da bi postao sretan, čovjek treba prestati biti hrabar, postati kukavica i samo treba dignuti sidro.)
Njen prvi singl, "Royals", debitirao je na prvoj poziciji novozelandske glazbene top ljestvice."Royals" je također dosegao prvo mjesto na Billboard Hot 100 ljestvici u 2013. godini čineći ju prvom novozelandskom samostalnom glazbenicom koja je imala broj jedan pjesmu u SAD-u, te najmlađom glazbenicom koja je dospjela na najvišu poziciju Billboard Hot 100 od 1987. godine.
Početkom 2014. godine, osvojila je dvije nagrade Grammy, za pjesmu godine i najbolji pop samostalni nastup za izvedbu pjesme, obje za pjesmu "Royals".
Svevremenska melodija koja je, osim 'Walk off the earth' doživjela hommage od kojeg se ježe sve dlake na tijelu.
I to na domaćem terenu - u Aucklandu na Novom Zealandu.
Ovo su trenuci koji se nikad ne zaboravljaju.



'Walk off the earth' i njihovo legendarno prebacivanje gitarica iz ruke u ruku.
Koliko li je samo tu proba napravljeno .....
Esencijalno!



RUDE

Crna XXL gitara koju je u svojoj mladosti svirao Veli Jože, odličan ronilački solo na melodici, senzualan glas Sarah Blackwood čine ovu obradu superiornu originalu grupe 'Magic' (ala imena za bend, nešto ala 'zabavljat će Vas grupa 'Fešta', ulaz 10 kuna, maškare besplatno - jeba Vas nedostatak mašte)
Pogledao dvaput zaredom.
Odlično!




Eto ... pronađe se na jutjubovlju još ponešto, ali mislim da je za večeras ovo više nego OK.
Pozdrav!

Maurice


- 17:27 - Komentari (8) - Isprintaj - #

srijeda, 14.01.2015.

PETER JACKSON IZ DALMATINSKE ZAGORE

Većina netalentiranih glazbenika, pisaca, redatelja kako bi opravdali svoju besmislenost često koriste onu mantru 'nedostatak novaca'.
Bez vrhunske produkcije nema dobre pjesme.
Bez tisuću i osamsto statista na konjima nema dobrog filma.
Nema dobre knjige bez .... čekaj, šta će piscima pare? Jedine pare koje im trebaju su one alkoholne.

Kako se u zadnje vrijeme malo bavimo glazbenom produkcijom i pokušavamo izvući najbolju opciju iz milijardu i šesto milijuna opcija živo me zanima kako su producenti prije pedeset godina rješavali onu ekipu što bi se uživo skupila oko dva širokopojasna mikrofona. One, two, three ... rec, vrte magnetofonske traketine i nakon tri i pol minute eto ti hita za sva vremena. Pola glazbene povijesti nastalo je upravo tako i zato mi ta današnja pusta konfekcija ide strahovito na živce.
Nešto kao audiofili koji ne slušaju glazbu već zvuk.
Lijepo je sve to, ali dobra pjesma je dobra pjesma.
I na kazetofonu i na komponentama opremljenim kao ruska nuklearna podmornica.
Dobro ajde, na komponentama je ipak malo bolja.

O filmovima je već sve rečeno.
Devet stotina statista s jedne i devet stotina s druge strane.
Režiser na proplanku postiže erekciju gledajući u svoj kadar života i zahvaljuje Bogu i političkoj stranci koja mu je to omogućila.
To je to, to je film, to je filmska čarolija. Svaki kadar izgleda kao 'Dolazak Hrvata na more', ovo će učiti studenti filmske režije. Zbog ovog će moje ime biti zlatnim slovima upisano u sve filmske leksikone.

A onda se pojavi neki, štajaznam, Kevin Smith i snimi crno bijelu komediju 'Trgovci' u kojima par likova drobi sat i pol i ja to pogledam prvo navečer, pa sutra popodne. Budžet? Rasprodao čovjek neke svoje stare stripove. Rezultat? Filmčina (bez konja probodenog mačem.)

Sad kad sam napisao malo teksta vrijeme je za 'SPIG' - ovsku premijeru nečeg toliko urnebesnog da Antunu već sad igra lijevi brk.

Kako bi izgledao prvi hrvatski 'fantasy' film?
Dobro pitanje!

Recimo da ovo malo otoka što je ostalo prodamo strancima, a novac umjesto na privatne račune na Kajmanskim otocima damo nekom mladom i talentiranom filmskom režiseru.
Čovjek ima priču, ima viziju, skupi desetak liliputanaca, ličke šumare, par košarkaša, desetak pedera pa ih obuče u vilenjake, stotinjak zgodnih i naočitih momaka i cura, uzme kamere, stalke, reflektore, kabele, rezervne baterije, punjač za mobitel, sprej protiv komaraca, deku za malo se ispružiti po travi, rezervne mudante, toaletnu torbicu, par šteka cigareta, par križaljki za trenutke predaha, puno vina i pive, uzme za jesti i piti, sve to odvede u planinu i ....

Autoru videa skidam kapu do poda!
Pogledao tri puta za Vašu informaciju!
To je to!

VAŽNO UPOZORENJE!
Tko ne zna za zajebanciju neka ne gleda idući video.




- 20:11 - Komentari (4) - Isprintaj - #

nedjelja, 11.01.2015.

KLAUS FOREVER

UVOD

U sezoni kiselog kupusa lijepo se podsjetiti na neke od 'SPIG' - ovih najboljih trenutaka.
Ko će čitat' neka čita, kome je puno, žao mi je.
Ja sam na ovo skoro zaboravio i moram priznati da je čitanje svojih starih umotovorina dosta blesavo.
I zabavno.


---------------------------------------------------------------------------

KAKO JE KLAUS IZGUBIO NEVINOST
ožujak, 2011.



Jope ja ! Više nisan junfer.
Sve ču van reč.
Al se nemojte smijat.
A smišno je.
Jako.

NEDLJA

Pozdravija san se s rodbinon i seja u bus. Zagrebaćki. Oko sredine. Manje mi se riga u zavojima. Sea san kraj jedne smišne divojke. To van je ona. Jooooooj, opeta mi se srce uzlupalo. Bila je malo deblja i livo oko joj je malo bižalo u stranu. Ja san joj ponudija krokija i jili smo i mrvili.
Ka dica.
Bija bin je liza isti čas al ko šta san več reka ako ti žena dade da je ližeš oma onda je kurbetina. To me naučila moja mater Hermenegilda. Nisan tija glumit jebača jer bin ispa glup pa san joj sve isprića o sebi i dosta san joj priča o mom ćaći kako ima gnjoj oko kurjih oćiju i kako je operira kilu a ona se samo smijala. Nakon uru vrimena i ona je poćela lajat i rekla da studira nešto konparativmo i da nema oca i da živi s materon u Kninu i da se zove Ranka. Onda me je nešto ujilo za srce al ona mi je oma objasnila da je dobila ime po svon pokojnon ocu Ranku i da nije srbkinja. Oma mi je bilo lakše jer da je srbkinja onda bi me ovi moji u selu svi zajebavali a specijalno oni ki vole tomsona a to je cilo selo.

Onda je ona meni stavila glavu na rame i pitala da li mi smeta a meni se isti čas naperija i ja san joj reka da nije. Onda je ona zaspala a ja san ija kroki i kroz majicu joj gleda u nu crtu di joj se spajaju cice. A onda je šofer pustije neki film od đeki ćena ki san gleda pa san i ja zaspa.

PONEDLJAK, SEDAN NAVEČER

Teka san u trafiku da mi ne zatvori.
Teta Bose iz trafike se nije mogla načuditi koliko san kartic za mobitel kupija ti dan jer smo ja i Ranka čakulali od jutros. Ja san se malo usra u gače jer smo se tek jučera vidili prvi put a ona več govori da bi mi s pizdon sela na lice i to me malo pristrašilo ali san ga isto tresnija tri put danas. Tija san i četvrti ali mi je malo oteka. Ali nije puno.
Više oko ruba. Tamo di se skupja sir od šporkice.

UTORAK

Opet smo lajali cilo jutro na mobitel i ja mislin da je Ranka opaljena mokrom bičvon. Jedva san uspija saznati da joj mater se obuče ko indijanka i onda prodaje slike na rivi i cili dan puši i pije kafu i pravi se puno pametna a nemaju s ćin križ poljubiti. Ranka non stop prića da če me pojisti kad me vidi i ništa drugo. Ona govori ono šta bi i ja tija ki svaki muški ali malo je to brzo. Ja san uvik mislija da su oni ki završe faks intektel…intlektu….intelci….intekteleual….aj u pizdu materinu, ali sad vidim po Ranki i da nenormalni završe školu. A proćita san i da žena ka bi se oma lizala nije uvik kurbetina nego da je to nifmo nimfof….nifom….simfoman….ne znan ja to reč.
Moja mate je vidla da se nešto događa a ja san se pravija glup i reka Ranki da me danas više ne zove. Oko 8 i kvarat mi je poslala poruku da joj dan svoj mejl jer da če poluditi ako mi nešto ne pošalje. Ja san joj napisa da san zaspa al onda san vidija da je to glupo jer ćovik koji spi ne more slati poruke i posla san joj mejl i reka da jedva ćekan da se vidimo.
A isto san se malo usra.
I tu noč sanjiva kako san joj izronija jednog velikog trpa.

SRIDA UJUTRO

Osan i kvarat.
Mater je poćela škičati ko da je kolju a otac je velja od smiha. Ja san skoćija ki zec i iša u dnevni. Mater je pila cukar i vodu i jedva je stajala na nogan a otac me zagrlija i reka da pazin šta radin. Na montoru od kompjutera je preko cilog ekrana bila slika od Ranke. Špic gola sedi na kauču i raširila noge, jednon rukon je pokrila pišku, a u drugoj je držala daljinski. Meni su se ušizacrvenile i bilo me sram a mater je rekla ćaći da Klaus pričala cila utorak na mobitel s neka ženska i smijala se. Da ona misli da prićala sa ona debela iz bus za koju je Klaus rekla da je frojndin.
I da se Klaus puno smijala.
Mom ocu je bilo drago jer ja znan da je on dok je radija u Garmišu pojeba sve kurbe kojima kuca srce, a jedanput san iz sobe čuja kako se iskarivaju i onda san sazna da se ne bi nikad oženili da nakon jedne noči žestokog pijanstva moja mater ni ostala trudna i mene rodila.
Nasta san od pomišane sperme i gemišta.

SRID, POSLI RUČKA

Bija san ljut na mater ka pas a ona je rekla da je išla vidjeti jesu li oni ćesi potvrdili da če dojti petnajstog šestog u veliki apartnan i bez veze kliknila na moj mejl i vidila da san dobija dvajs šest poruk a inače dobijen dvi godišnje.
I to od interneta.
Mobitel mi je bija cili dan ugašen jer san se sad i ja usra jer Ranka nije normalna.

SRIDA OSAN I DVAJSET

Mater je gledala gumuš a ja san iša na balkon i upalija mobitel. Vidija san da ima četrst osam propuštenih poziva.
Jebo me pas ako se nisan uvalija u govno. Nazva san Ranku a ona mi se činila malo pijana. Rekla je da se sutra moramo viditi kako god znamo. Ja san je tija poslat u tri pizde materine al opet se mislin ako to napravin onda bi moga jebavat za jedno deset godin a pitaj boga oče li mi se onda više moč naperiti.
A mogla bi mi i ruka opasti od drkanja.
Odlućija san prvo pitat ćaču.
Ovo se sranje ne bi desilo da mi mater nije kupila ovo govno od mobitela za sto dvi kune ki more samo zvati i slati poruke, a ne more primati slike.


ČETRTAK, SINESTAR ,SEDAN I PO

Ćaća i mater se doma iskarivaju a ja iden kroki i čekan Ranku. Srce mi lupa sto pedeset na sat kad eto ti nje u nekom lipon crnom autu stranih tablic. To mi je bilo malo ćudno jer znan da su ona i mater sirotinja al me ni bilo briga. Sve da ga je i ukrela jebe mi se. I to koliko.
Kasnije mi je rekla da joj je to auto od materinog jebača iz rumunjske i da ga je zamolila đir do sinestara a ovi je reka da nema frke.

PO URE KASNIJE

Jeba te al je skakala po meni.
Ja san joj ispri sinestara bija reka da san kupija karte za oni smišni crtani kornjača sami na putu oko svita ki se gleda s onin oćalima a ona me samo ćapala i uvukla u auto. Parkirali smo gori kod teelema i oma mi je uvalila jezik i isvukla gače. Mali me je bolija jer je staja naperen od jutros i kad je sela na me sa svih sto dvajset kili ćutija san se ko pevecov viljuškar. Jebavali smo se ko maške i slušali neke lipe rumunjske cedeje.
Takvi sviraju u kafiču kod Mile ono navečer kad lete boce svaku večer.


URU I PO KASNIJE

Jaja su mi otekla ko pomidore a ona je izvadila iz žepa jedan smišni cigaret velik ko po palačinke. Ja san zna da je to droga i ni me bilo briga.
Igra san joj se s cicama i napušija se ko fumar.
Onda su se iza nas pojavila neka svitla.
O jebo ti pas mater……………..Policija.

PONOĆA

Taj jebeni rumunj ćigov je auto je neki mutikaša i zato je policiji bija sumnjiv auto a kad su nas vidili špic gole s đointon o po kila u ruci kako blejimo ko ovce po ure su prićali na toki voki i pisali neki kurac u blok. Kad su nan rekli da smo u gadnoj nevolji mi dva smo zacenili od smiha i mislija san da ču se udaviti. Čak mi je malo pišate i uteklo po sicu.
Onda me policajac posvitlija onom malom štelikon i kad mi je osvitlija maloga tek sad onda vidija da je crven kao ajvar, a da je od golduna ostala visiti jedna mala gumica.
Obuklo nas i odvelo u stanicu…
Otac je doša po me na uru i kvarat a Ranka mi je rekla neka iden ča jer če ona sve riješiti. Otac je bija ljut ko pas i reka da nema šanse da me pusti samoga tako skoro vanka a mater je doma popila šaku apaurinov i spala je ka top.

MISEC DAN POSLI…

Rumunj je u pržunu…a Ranka če kod suca za prekršaje zbog droge i jer se jebavala sa maloumnom osobom.
Mater mu je maloumna a ne ja.
Koja šupčina od suca.

Objasnija san joj na mobitel oma sutra nakon sranja da su mi mate i otac ljuti ko risovi i onda me ni više zvala samo mi je jutros poslala poruku da ni dobila neke stvari, a ja ne znam kakve jer ako ih ja imam ja bi joj ih oma posla…
Ostalo mi je šoldi još od Zagreba…skoro trista dvajset kun….

MISEC I PO KASNIJE…

Materi je ispala teča a ćaći su se zamaglile očale. Onda se mater skoro izvrnila a ja san je nekako uvatija.
Jedva.
Ovce su breje, maške su skotne, krave su gravidne…a moja Ranka je trudna.
Bila je kod onog likara ki čačka po piški i je…trudna…ima malog klausa u štumku.
Ja ne znan šta ču reč. Usra san se u gače.
Tu većer san u sobi sluša kako se mater i otac karaju u dnevnom.
Jeba te šta san napravija.

...SUTRADAN…

Pita san mater dal svaka žena ka ima bebu stavi prašak za robu u duboko a ona me zagrlila i rekla da ču ja uvik biti njen mali miš.
Onda san to pita i čaču a kad je on ćuja da Ranka oče zamrzniti faks i dojti kod nas doma prvi put san ga vidija kako plaće.
Nije baš lip.
Al je reka da može…

DVA I PO MISECA KASNIJE…

Mater i otac ne vole Ranku nakon onog sranja s policijon ijako se izvukla , ali nas to ni briga pa se po dana u sobi tućemo kušinima po glavi i veljamo od smiha. Iša san jutros s ocen u biro za posa ali su nas izbacili. Ja san iša u specijalnu školu ali ka san učiteljci u torbu stavija zgaženu mašku bez glave ku san naša iza škole ovoj je skoro stalo srce i onda je otac u bosni kupija za iljadu eura diplomu da san elekltrićar. Bilo ih je i za dvi da san oni ća operira srce al otac to nije tija jer da ne bi bija dobar jer nemam prakse. Došli smo na biro i kad je ona tuka rekla ocu da se ne traže elektrićari on joj je reka da je cila rvacka u mraku a njoj ne tribaju električari i da joj jebe mrtvu mater i njoj i birou i državi i adezeu i ezdepeu i titu i tuđmanu i sanaderu i partizanima i ustašama i četnicima i hrvatima i crncima i slovencima i onda je ona okrenila devezdva…a otac je reka i njima i njima…

ĆETRI MISECA KASNIJE…

Ranka bi se jebavala a mene je straj da se mali ne pristraši kad vidi k….. Zato mi ga cica tri ćetri put na dan pa mi je uveće isti ko meduza. Al neka lipo je…neka cica kad voli. Otac se sitija kako ču i ja postat svoj ćovk. Šta radi svaki trut u šibeniku kad oče sedan osan iljad kun a ne da mu se radit.
Ide u politiku.
Ćaća mi je otvorija raćun u banki i onda smo išli u mladež neke jadne stranke ali ovi su rekli da nam ne mogu odma plačati nego da pojdemo u adeze. Tamo je lova sigurna. Ako nan je sedan osan iljad kun dosta.
Tata zna sve u adezeu ali nije me tija puno isticat, ali če morat.
Javili smo se nekon ćoviku i otac mu je reka da je ranka trudna a ovaj je reka da seden i ja san ga pita koji je moj posa. Ovaj se samo nasmija pogladija me po kosi i reka da sam mu drag.

Naveće san zalipija uho na čačina vrata o sobe i sluša kako kaže materi da če meni biti lipo u šibemskoj politiki jer san neiskvaren što vole glasaći i malo zaosta pa ču imat puno prijatelja tamo. Onda dva tri minuta nisan ćuja ništa a onda se čulo kako mater pomalo mljašće a otac grgolji. Mama mu ga cica.
Sram te bilo Klaus!
Iša san u svoju sobu a na balkonu se ranka s nekin karala na mobitel i sovala na engleskon.

ŠEST MISECI KASNIJE

Šefu stranačke mladeži je zazvonija mobitel s onon muzikon 'glavobolja od vina a nigdi aspirina' a ja san se iznenadija jer san cilo vrime mislija da je to srpska pisma. A to mi je super pisma. Nisan ima pojma da je rvacka. Šef mi je da papir i reka da se popnen na pozornicu i ćitan predizborni program. Ja san se malo usra jer je bilo puno svita ali pošto san osmi na listi red je da i ja kažen dvi beside. Uglavnon, ako je mene bilo smišno šta su sve napisali na onaj papir onda moreš misliti šta misli neko s mozgon.
Ma jebe mi se, za tri dana stiže mojih sedan iljad kun.
Jebe mi se dok plačaju toćno u minut.

SEDAM MISECI KASNIJE

Dobili izbore. U Šibeniku smo.
Sagradičemo novu bolnicu, zaposličemo ove godine 92 iljade svita. Duplo više nego na izborima pred ćetri godine.
Ja i ranka išli u šib bolnicu na ultrazvuk. Doktor je reka da je mali muško i cilo vrime je mislija da je to veliko pupak a ono ispalo da je to malome kurac. Meni je bilo milo jer ja iman isto komad batine ali onda san svatija da kad ti fali mesa u mozgu to ide u kurac. Zato oni glumci u onim šporkim filmovima svi imaju velike kurćine. Jer in fali mesa u mozgu.
Navećer je ranka opet vikala na mobitel na engleskom.

OSAM MISECI KASNIJE

Predlažu me za šefa mladeži al ja in govorin da nisan normalan a to njima ne smeta. Šef mi je reka da san jedan od pametnijih ljudi u mladeži i da je šteta da ostanem na sedan osan iljad kun kad mogu dobivati petnaest ,šesnaest, auto, stan u zagrebu, vikendicu na moru, helikopter i lipe mlade kurbe za prč. Ja san reka da ču razmislit. Dok bude šibenika bit če i uredne plače svaki misec. A odemo dva put sedmićno jisti prajčevine gori u vlaje i nakon dese litar vina donosimo odluke o budučnosti šibenika i šibenskog gospodarstava.
I rigamo po stoljnjacima i slušamo 'Aspirina'.

DEVET MISECI KASNIJE

Ranka je dobila trudove, a iz piške joj je izletila neka vodurina. S ocen smo seli u auto a ja se usra ko grlica. Slušali smo moju najbolju rvacku pismu 'glavobolja o vina a nidi aspirina', a Ranka je puhala o muke.
Ostavili smo je u bolnici…

PUSH, RANKA, PUSH !…

Mirisa san kušine, njene popišane mudante, šporke bićve, patike samo da mi bude ko da je ona tu.
Mater me lupala po leđima i isto joj je bilo drago što če postat baba.

Navećer smo jili orza i fažola i nakon toga gledali 'gumuš' i zazvonija je telefon. Za to vrime su ranku morali malo rezniti jer je beba bila ko Rojsova glava. Zvala je babica i rekla da je ranka rodila zdravog sina od 6 i po kili i onda se poćela smijuckati a ja san zna da joj je smišan njegov veliki pišulinac. Obukli smo se zaćas i pojurili prema bolnici.
Ajme majko,pojača san 'Aspirina' da se tresa cili auto. Rodija mi se sin.
I to zdrav.
Moja mater mi je rekla jedamput da je ona tila ili žensko ili zdravo a dobila je mene.
Ajme sine moj!
Ako budeš ima grčiće i zatvor tata če te vodit na politićke skupove.
Sraćeš ko vodopad.

FATALNI PREOKRET

Babici smo dali cviče i bombonjeru iz 'Konzuma' (proša rok) a ona je išla po malog. Otac je izvadija kameru, a mater me grlila.
Otac je snima vrata di če izajti babica s bebon i fiksira je kvaku. Onda su se vrata poćela otvarat a otac je udalečija i odjedanput je kamera počela snimati plafon pa pod pa plafon pa radijator pa je otac pita da ni to neka greška a babica je rekla da nije pa vrata od lifta pa pod pa stubište pa je najzad pala na pod a otac je počeja svon snagom lupati glavon o zid.
Mater je zaškičala pa se izvrnila koliko je duga i široka, a meni su se noge tresle.
Babica je u rukama držala lipog zdravog………… crnca.
Zato mu je kurac bija onolik na ultrazvuku.
Malo je u licu baca na tajsona.

Ranka se tri dana prije mene u zagrebu jebavala sa Gwalom Subuswabijem iz Gabona kome je otac neki velki čunka s nafton, a Gwala je iša na audiciju za 'Dinamo'. Ona se s njim natezala na mobitel jer je znala da dite ne more biti moje kad san joj ga kraj teelema onu većer cilo vrime nabija u guzicu…

Plačući smo izlazili iz bolnice, zagrljeni, mater, ja i otac…
Poćela je i kiša…

KRAJ EPIZODE













- 20:25 - Komentari (4) - Isprintaj - #

srijeda, 07.01.2015.

1.EPIZODA 'SPIG' - a - THUMBCOCKERS (director's cut)

UVOD (AKO TI SE OVAJ ODLOMAK NE ČITA SLOBODNO PRESKOČI - JA ĆU TI REĆI DOKLE)

Dakle, na zahtjev mog prijatelja Antuna danas ide prva epizoda 'SPIG' - a objavljena 06.01.2010 u jeku predsjedničke sprdač ... kampanje Josipović/Bandić.
Kad sam je ponovno pročitao nakon toliko vremena nije izgubila ništa na svom šarmu, ali je ipak palo par nadahnutih 'korekcija' koji ovu priču možda svrstavaju i u sam vrh opusa.
Uživajte!

EVO DO TU!



THUMBCOCKERS
(director's cut)

Hrvati ne znaju snimiti film.
Hrvati nemaju smisla za humor.
Hrvatski glumci su ukočeni.
Sve ove stereotipe čuli smo stotine puta i evo mog prijedloga kojim ću dokazati suprotno!

Hrvati mogu snimiti film koji će dobro zaraditi, pokazati svijetu istinu i koji će se uvući Amerikancima u guzicu. Film nakon kojeg ćemo sve jadranske otoke prodati za manje od dva tjedna i film koji će osvojiti bar jednog Oscara.
Kako?
Vrlo jednostavno.
Za početak treba znati da američka filmska akademija najviše pada na filmove o hendikepiranim ljudima i Indijancima i da na karti svijeta ne zna gdje je Hrvatska!
Odlično!
Sve ćemo to upotrijebiti u našoj priči koja bi išla ovako …

Rat!
Naša vojska dolazi ispred dječjeg vrtića 'Kolariću Paniću' iz kojeg dopire glasna dečja graja na ekavici. Odgajateljica djeci daje hrenovke, a za to vrijeme dva pijana vojnika žele unutra baciti bombu. Dotrčava poručnik Ivo, izbije mu bombu iz ruke, ovaj u njega uperi pušku, počne natezanje i puška opali u zrak. Doleti ostatak postrojbe, sve se nešto nagurava i pičkara, opći metež i odjednom se pojavljuju četnici. Započinje žestoki okršaj (nešto kao uvod u filmu o onome vojniku Ryanu - bit će posla za ekipu za specijalne efekte).
Poručnik Ivo ostaje živ, okrene se prema kameri i kaže:''Shit!''

U pozadini Škoro pjeva '' Child in time''.
Počinje špica ...

Skačemo u sadašnjost.
Kamera klizi po panorami Zagreba nešto ala špica 'Smogovaca', ali puno dramatičnije.
Ivo izlazi iz kafića.
Napušten od svih, mrze ga. Puši, pije, razočaran je (kao Gary Sinise u Forrest Gumpu).
Neoženjen, sam, pomalo bolestan, ujutro se digne, izađe na kavu, ode po kruh i vrati se doma, ali sve je to snimljeno da izgleda zanimljivo.

Jednog dana u san mu dođe Abraham Lincoln na Harley Davidsonu i govori mu da digne glavu gore i da se ne predaje. Ujutro Ivo natoči whiskey i u off-u čujemo njegove misli u kojima želi ići u Ameriku jer je to ipak zemlja pravde i slobode (dok ide na aerodrom u pozadini tiho svira 'Amazing grace').

U 35. minuti filma on leti preko oceana, iskrcava se u New Yorku i na izlasku iz aerodromske zgrade vidi starog indijanskog poglavicu u invalidskim kolicima zamotanog u američku zastavu. Poglavica viče ''I have a dream …'', ali ne od ABBE već od Martin Luther Kinga.
Ivo ga zove na kavu i priča mu o tome da Hrvati i Indijanci imaju istu sudbinu. Poglavica se slaže, izvadi drvenu frulicu i počne svirati neku tužnu melodiju. Ivo plače, a pred očima mu prolaze slike kad je kao dijete u rodnoj Lici zavrnuo nogavice i bos hodao rijekom i lovio šarane, kroz kadar prođe neka bosonoga djevojka u bijeloj haljini, po nebu brzo prođu oblaci, a cvjetovi ono ubrzano rastvaraju latice.
Dotaknu se tako priče o američkoj vanjskoj politici i slože se da je sve što Amerika radi u zadnjih pola stoljeća apsolutno opravdano. Ivo kaže:''Ako mene pitaš pa čak i Vijetnam.''
Poglavica digne kriglu piva da nazdravi i kaže:''Je!''
Poglavici je zadnja želja da prije smrti ode u svoj rezervat i zagrli totem svog plemena Chipyquaquayero.
Ivo ga pogleda začuđeno i pita što znači Chipyquaquayero, a ovaj odgovara 'gnijezdo planinskog sokola'

U pozadini simfonijski orkestar tiho zasvira 'Pjevaj mi, pjevaj, sokole'

Ivo prihvaća poglavičin prijedlog i njih dvojica putuju Amerikom u nekom starom ružičastom hipi kombiju i cijelo vrijeme bacaju baze u stilu 'Glup i gluplji' (u pozadini Mate Bulić pjeva 'Bad moon rising'). Tu sad bude stvarno super baza za nasmijat' se da film ne bude baš toliko turoban.
U jednom momentu ih zaustavi policajac, a indijanac na glavi ima neke duge gaće, a nogavice mu vise kao uši jer su on i indijanac bacali neke fore o Zekoslavu Mrkvi ...
Na kraju dolaze u rezervat i čuju neku galamu. Ispočetka misle da su to duhovi predaka, ali onda shvate da to netko pali motornu pilu. Vide dva muškarca u maslinastozelenim hlačama kako s motorkom žele prepiliti totem (njih glume onaj bubnjar i onaj s maramom iz '' Nad lipom 35 ''). Poručnik Ivo skoči na njih i započne žestoka borba u slow motionu (ta scena traje jedno šest minuta ispresijecana neprestanim orkestralnim krešendima).
Na kraju Ivo i ova dvojica padnu mrtvi, a stari poglavica zagrli totem, ljubi ga i plače, a u pozadini Škoro, tamburaški sastav 'Šor' i simfonijski orkestar izvode ''Who wants to live forever'' grupe Queen.
Pjesma će u ovoj izvedbi postati klasik.

Na kraju filma ide jedno 20 minuta teksta u kojoj se gledatelje upoznaje s našom zemljom, idu panorame, žito, pejzaži, spomene se penkala, kravata, idu snimke Šukerovih golova ...
Odjavna špica. More mladih ljudi skače ispred bijele kuće i pjeva 'Let the sunshine', mašu svim zastavama svijeta, nebo puno bijelih balona, ima i Rusa i Indijaca i Eskima i Kineza i Afrikanaca i Indijanaca ... stvarno za naježiti se.

Gotovo!
U dvorani se pale svjetla!
Aplauz od deset minuta!
U Cannesu su se nakon premijere prvi put u povijesti užgale baklje.

Što se dogodilo poslije?
Film osvaja četiri Oscara: najbolji film, najbolji sporedni glumac (tetak iz ''Večernje škole'' kao poglavica), najbolja pjesma (''Who wants to live forever') i najbolja montaža.
Hvalospjevi po medijima, vuku se paralele sa Fassbinderom, HBO je zainteresiran od filma napraviti seriju, snima se boolywoodska verzija u džungli sa slonovima ...

A naslov filma?
Pa mora biti zvučan, bombastičan i oscarovski.
Recimo - ''Thumbcockers'' ili
''Družina kurac - palac''.





Mladi Mate Bulić je drugi zdesna.

- 20:52 - Komentari (7) - Isprintaj - #

utorak, 06.01.2015.

TV KALENDAR 06.01.2015.

1412 - rođena Ivana Orleanska
1759 - George Washington oženio Marthu Dandridge.
1839 - Irsku pogodila najžešća oluja u zadnjih 300 godina
1868 - rođen Vittorio Monti, talijanski skladatelj, dirigent i violinist
1912 - New Mexico postao 47. U.S. država
1930 - prvi diesel motor u povijesti (Indianapolis, Indiana, to New York City).
1937 - rođen Paolo Conte, talijanski pjevač i skladatelj
1938 - rođen Adriano Celentano, talijanski pjevač, glumac i redatelj
1931 - Thomas Edison prijavio svoj zadnji patent
1939 - Al Capone pušten ranije iz zatvora
1940 - njemačka masovna egzekucija Poljaka u gradu Poznań, Warthegau.
1946 - rođen Syd Barret
1947 - Pan American Airlines postaje prva komercijalna linija određena za letove oko svijeta
1953 - rođen Malcolm Young, ritam gitarist AC/DC
1955 - rođen Rowan Atkinson
1993 - umro Dizzy Gillespie, američki glazbenik
1993 - umro Rudolf Nurejev, ruski baletni plesač
2001 - Al Gore proglasio George W. Busha pobjednikom predsjedničkih izbora 2000.
2015 - Tereza Kesovija se oporavila i najavila nove koncerte

VAN KONKURENCIJE

2010.
Na Blogu.hr krenuo opskurni blog 'Seks, politika i gospodarstvo'. Svojim literarnim i audiovizualnim djelovanjem utisnuo neizbrisivu brazdu na polju ovdašnje pisane riječi za svih ovih desetak manijaka koji ga prate od početka.
Ignorantno ponašanje svekolikog čitateljstva spram ove divote od bloga najbolje potvrđuje njegovu neporecivu izvrsnost.
Ignoriran, pametan, poučan, zadrigao, blesav, citiran u magistarskim radovima (da,da), morbidan, urnebesan, egocentričan ... jednostavno - čaroban.
Do ovog trenutka posve nesvjestan da dijeli rođendan sa Syd Barretom, Rowan Atkinsonom i Malcolm Youngom i godinom smrti Dizzy Gillespia.
Nije bilo namjerno, ali to ne može biti slučajno.

Pozdrav!
MAURICE SPIGOROVSKY

P.S. Bezbroj puta bio na naslovnici, ali skroman po prirodi takve stvari ne voli isticati. Uostalom koga briga?












- 16:50 - Komentari (7) - Isprintaj - #

nedjelja, 04.01.2015.

BEAUTIFUL LOSERS

Tužna sam. Jako.
Ponoć je prošla, ležim u krevetu, moj je dragi pitaj Boga gdje i sve je nekako ... jadno. Ovo nije život kakav sam zamišljala. Te proklete miševe kojih je puna kuća nikako uloviti, a noću od njih ne možeš zaspati. Grickaju, šuškaju, trčkaraju. Susjeda mi je rekla da ona na njih uopće ne obraća pažnju, ali ja ne. Sumnjam da bih se ikad mogla naviknuti.
Izgleda da se prelila kanta. Ah, da nisam Vam ni rekla, kad pada jaka kiša kao sad, kroz rupu na krovu voda u tankim mlazovima curi s plafona na dva mjesta. Ispočetka sam doživljavala živčane slomove, a sad se samo ustanem, kantu prelijem preko prozora i praznu je vratim natrag.
Dragi je rekao da će popraviti jer bi trebalo samo presložiti par crijepova, ali nikako da uhvati vremena. Ili neće. Puno se promijenio u zadnjih pola godine. Da li ga je prestrašila moja trudnoća, da li ga brine ova neimaština nemam pojma. Samo znam da ovaj život ... ma ništa.

Dobro ajde, nije baš sve tako crno. Imamo mi po gradu dosta prijatelja, odemo mi ponekad do njih, proveselimo se, pojedemo, popijemo, zapjevamo, zaplešemo ... ali sve je to nekako skromno i nema veze sa životom na kakav sam navikla. Obećao je mene i dragi voditi kod svojih u Wisconsin, ali sa novcem s kojim raspolažemo može me voditi u pizd .... htjela sam reći gdje.
Ipak, ima u svemu ovom neke draži. Moram priznati da je Bushwick jako lijepa četvrt. Jest da je nastanjuje pretežno sirotinja, ali nije sve ni u novcu. Ulice odzvanjaju grajom djece, ljudi se druže po parkovima, imamo neke susjede hrvatske emigrante koji stanu jedan nasuprot drugom pa pružaju prste i deru se nešto na talijanskom. Ovih deset mjeseci koliko smo u New Yorku potpuno mi je promijenilo vlastiti pogled na svijet.
Mogla bih se ja vratiti u rodnu Philadelphiu, ali mislim da bi mater s mene oderala kožu. Sirota je imala toliko planova za budućnost i ja sam svjesna da sam je iznevjerila, ali što sad? Snaga ljubavi je jača od najvećeg bankovnog računa.
AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAH!
MIŠ!
Skočila sam s kreveta kao oparena i ugazila u noćnu posudu. Sreća da nije bilo pišaline jer ju uredno prolijem svake večeri prije nego legnemo. Odnosno legnem. Malo govno je skočilo s krovne grede i palo mi točno na noge. Kako sam vrisnula pobjegao je negdje iza ormara. Ne mogu više! Ne mogu! Zapravo mogu! Proći će sve ovo. Ne može to vječno trajati.

U zadnje vrijeme imam osjećaj kao da je Jack - moj dragi, kao što ste pretpostavili - počeo piti. Ne dolazi on kući četveronoške, ali postao je nekako odsutan, a kad u sitne sate legne u krevet u zraku se osjeti miris alkohola. Prije nekoliko mjeseci smo se zbog toga i žestoko posvađali. Rekla sam da mi je puna kapa ovog životarenja i da želim živjeti kao žena, a on je podigao ruku kao da će me udariti. Alo? Rasplakala sam se kao nikad dotad, a njemu je bilo žao, gurnuo me u krevet i cijelu noć sa nije skidao s mene. Lagala bih kad bih rekla da mi nije bilo prijatno. Samo onako opijeni ljubavlju i strašću nismo pazili kao inače i eto ... dogodilo se.

Da su neke druge okolnosti bila bih najsretnija žena na svijetu, ali ovako me isto malo strah. Odgajati to malo biće u ovoj izbi na potkrovlju, punoj miševa i vlage i nije baš neka alternativa. Srećom Jack nije jedan od onih koji će davati neke lažne nade i obećanja. Priznaje da je sve u banani i da ćemo se jako, jako teško izvući.

Da nisam zatrudnjela potražila bih i sama neki posao, ali ovako je jako, jako teško. Nešto novaca donese radeći poslove utovara i istovara, ponekad uspije prodati koju sliku, zaradi on ponekad nešto novaca i kartajući poker, ali ovog zadnjeg se najviše bojim. Mog ujaka Stevea kocka je odvela u grob. Imao je jednu od najvećih trgovina u cijeloj Philadelphiji, ženu i troje djece. Sjećam se da sam kao mala praznike redovito provodila kod njih igrajući se sa Beatrice i Shelly. Moj pokojni otac je izuzetno cijenio Stevea i kad se ovaj odao kocki sjećam se da je jedne večeri izbila žestoka svađa. Nas tri smo u susjednoj sobi sjedile na krevetu, zagrlile se i tresle od straha. Mogla sam onda imati nekih osam devet godina. Moj je tata popizdio i rekao mu da se okani tog zla, a ujak ga je uvjeravao da je to prolazni hir. Vraga prolazni hir, nije to bila kocka za turu pića. Znam da je u điru bio i poker i rulet i black jack. Direktni put za pakao. Pet godina kasnije nestalo je i firme i bogatstva, Steve se odao alkoholu, ujna je s djecom pobjegla kod svojih, a njega su našli obješenog. Navodno je iza sebe ostavio silne dugove i potraživanja tako da je nakon nekog vremena pukla čak i ujna. Što je s tim ljudima sad nemam pojma.
Čekaj, zašto sam ovo počela pričati?
Ah, da, Jack neće završiti kao moj rođak iz prostog razloga jer - nema ništa.

Kad se na vratima pojavi s nekim poklonom za mene uvijek me ulovi muka jer znam otkud mu novac. On mi laže da je to od prodaje slika, ali ja znam da nije. Prodaja slika pa smrdiš po alkoholu i cigaretama kao krpa za brisanje stolova i šanka. Nemoj me zajebavat' molim te.

Kiša se pojačava. Skoro je jedan. Pa gdje je ta budala sad zaglavila. Čekaj, čujem li ja to neke korake na stubištu? Je, moglo bi biti. Je, zviždi svoju melodiju. Da ga odvedem natrag u vrt ljubavi. Dobit će on daskom za tući meso po glavi.



Kuca. Otvaram mu. Prigušeni vrisak. Blatnjav je i iz nosa mu curi tanka crta krvi.
- Jack! Što se dogodilo?
- Pusti me, molim te - odgovara.
- Gdje si dosad? Dosta mi je više! Tebe i ovog provaljenog stana.
- Provaljenog? To si rekla sad i nikad više!
- Lažeš Jack! Lažeš kao pas! Nije te briga ni za mene ni za ovu malu bebu. Počeo si piti. Počeo si krasti. Dosta mi te više.
- Ovaj stan nije provaljen! - zaderao se i ulovio je za zapešće.
- Ma nije me briga, maloprije mi je miš skočio na krevet. Krov curi i nisi ga već pola godine vrijedan popraviti. Lažeš da si novce zaradio prodajom slika, a znam da ako si i prodao koju novce izgubiš na pokeru. Dosta mi je! Dosta mi je! Dosta mi je!

Jack se izobličio.
- Eno ti onda Cal, jebo te Cal, da te jebo, koji si kurac onda pizdila da ti je život pakao? Imala bi poslugu u krevet, onaj šupak s podočnjacima bi te mlatio kao kravu, imala bi haljine, slušali bi klavire i violine, a, Rose moja ja ... ja ....
Zagrlio je i privio joj glavu na blatnjava prsa. Ona je plakala kao godina i sve češće joj je padalo na pamet kako bi bilo dobro da je onaj brod na kojem su se upoznali pogodio u neku ledenu santu.

(donji isječak je nešto najluđe što sam vidio protekle godine. Uz ovu je epizodu legao kao naručen)







- 17:44 - Komentari (8) - Isprintaj - #

Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (2)
Siječanj 2015 (8)
Prosinac 2014 (8)
Studeni 2014 (7)
Listopad 2014 (6)
Rujan 2014 (5)
Kolovoz 2014 (8)
Srpanj 2014 (6)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (5)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (6)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (8)
Prosinac 2013 (5)
Studeni 2013 (8)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (12)
Kolovoz 2013 (12)
Srpanj 2013 (8)
Lipanj 2013 (6)
Svibanj 2013 (8)
Travanj 2013 (8)
Ožujak 2013 (13)
Veljača 2013 (8)
Siječanj 2013 (6)
Prosinac 2012 (8)
Studeni 2012 (7)
Listopad 2012 (7)
Rujan 2012 (8)
Kolovoz 2012 (8)
Srpanj 2012 (5)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (5)
Travanj 2012 (6)
Ožujak 2012 (5)
Veljača 2012 (7)
Siječanj 2012 (12)
Prosinac 2011 (8)
Studeni 2011 (8)
Listopad 2011 (9)
Rujan 2011 (7)
Kolovoz 2011 (7)
Srpanj 2011 (10)
Lipanj 2011 (8)
Svibanj 2011 (8)
Travanj 2011 (9)















































Tesla je umro,Einstein je umro,a ni ja se ne osjećam najbolje - MAURICE SPIGOROVSKY

free counters